Wednesday, December 28, 2011

Withouh a good title...

Čini mi se da je ceo decembar obeležila novogodišnja euforija, ali to nije ništa novo, uvek je tako. Decembar je uvek mesec kolektivnog ludila. Dok jedni ushićeno kite jelku mesec dana pre vremena, usplahireno smišljaju planove, kombinacije pića, mesta i ljudi kako u ponoć ništa ne bi bilo prepušteno slučaju, drugi kao da žive u nekom paralelnom univerzumu u kome ne postoji taj famozni doček i u kome se ne dešava ništa. Na kraju, kada se sabere svi smo tu negde između ove dve krajnosti. S tim da prva grupa ima daleko bolji marketing :)




Kako je ostalo manje od sto sati do ponoćnog odbrojavanja, možda bi trebalo sagledati godinu za nama i videti šta je sve postignuto, gde smo stigli i odabrati neki novi cilj i početak. Kada bih se osvrnula na svoju, bez lažne skromnosti mogla bih reći, bila je to velika godina, važna, puna pobeda i ostvarenih ciljeva, ali onda bih stilga do njenog početka i sve bi prestalo da važi, postalo malo i nebitno, jer postoji neko ko ništa od toga nije mogao videti...

I to me vraća na početak priče, bliža sam ovim drugima... sem ponekad kada me neobjašnjivo omami ta svetlucava magija novogodišnjih ukrasa, sećanja na pahuje u ponoć, mirisni šareni kolačići i haljina krojena po meri. Sviđa mi se ta površnost, lakoća kojom u par koraka stvaran svet bude maskirana u nešto iskričavo i bajkovito. Sviđa mi se, a onda samo zaboli, zaiskri u očima pa poželim da je neko drugo doba godine, bilo koje, samo da nije kraj decembra i taj januar koji zapravo nikada i nisam volela.

Ne znam da li ću nešto poželeti u ponoć. Nikada nisam bila od onih što veruju dobre vile i bajke, Deda Mrazove i ostalu veselu družinu koja samo čeka da ostvari nečije želje. Oduvek sam birala da verujem u ljude i sebe, u to da možemo da budemo i dobi i loši, i svih boja sive, i potpuno mračni i oni što zrače najviše od svih, i  da umemo da učinimo sve za sebe i druge i da kao niko možemo sve pokvariti u jednom trenu... I isto tako, verujem da se stvari dešavaju, nekada naši izbori i koraci dovedu do njih, a nekada se jednostavno dese, iz čista mira, bez zasluge, bez razloga, nekako same od sebe, samo se dese i onda promene sve. I ima nešto neobjašnjivo u ljudima u takvim trenucima, jer dobre ne preispituju i snažno veruju da su baš njima namenjene i predodređene, dok za loše očajnčki proklinju i kunu, a jedne i druge su se možda desile same od sebe, bez zasluge i bez razloga, jer stvari se nekada ipak samo nasumičo dešavju. Nema tu mnogo logike a ni magije...

Ne znam šta će doneti sledeća godina, mogla bi da pruži mnogo, a opet ne mora ništa. Ali svako od nas može izabrati ono bolje, vrednije i na kraju krajeva mudrije, zgrabiti konce u svoje ruke, preduzeti korake koji vode napred, sigurno i hrabro, i grudima punim entuzijazma osvojiti 2012. i učiniti je godinom za pamćenje!


P.S.
Nedostajao mi je polyvore, i vreme koje sam provodila tamo, a kao rezultat toga nastale su neke meni simpatične kombinaije, pa ako još uvek nemate ideju šta obući za doček možda vam pomognu i daju inspiraciju...









13 comments:

  1. Sto se tice outfita, zadnji mi je najdrazi, al ni downtown girl nije daleko od mog ukusa :)

    Sto se tice teksta, bas si ga lijepo naspisala i slazem se sa svime sto si rekla. Ja se nadam najboljem za 2012. godinu u svakom segmentu mog zivota, al osim nade planiram i "raditi", tj. zaraditi da mi se dogode lijepe stvari i uspjesi :)

    http://lartoffashion.blogspot.com

    ReplyDelete
  2. Divan tekst! Sta god da se desilo tog proslog januara, ne daj se i nastavi da budes tako sjajna kakva jesi! :****

    ReplyDelete
  3. the new chic mi se jako sviđa :)
    ja sam imala toliko problema dok sam pokušavala odrediti što odjenuti, ali nekako sam uspjela :D

    ReplyDelete
  4. I meni je rock kombinacija najbolja, mada i ona prva...
    A sto se tice nove godine...od posla ne stizem da okitim jelku, a ni da sumiram predhodnu godinu, kao ni da napravim planove za buduce. Sve prepustam slucaju ovog puta :)

    ReplyDelete
  5. Uh, nekako nemam vremena ni zna šta, ali i pored toga, praznici me osvajaju. A tek ću kasnije da sabiram i oduzimam i planiram. <3
    Poslednji outfit mi je omiljeni!;)

    ReplyDelete
  6. Ja sam u ovoj drugoj grupi, novogodišnja euforija me nije ni malo uhvatila, nisam hejter ali mi je malo zlo od svog tog ludila oko mene, famoznog "gde ćeš za doček" pitanja, i sličnog. Ne sumiram godine za nama, nikada, niti planiram neke buduće, go with the flow, šta drugo :)

    ReplyDelete
  7. love all the outfits i think the first one is my favorite!

    http://kc-citystyle.blogspot.com/

    ReplyDelete
  8. Volim tvoje postove gde ima više teksta a manje slika <3 Jer imaš šta da kažeš, ženo!

    Ja sam redovni manijak u ovo doba godina. Nosim praznično raspoloženje sa sobom i svuda ga širim :)

    ReplyDelete
  9. kako si ovo lepo srocila...Ja bas uzivam u tvojim tekstovima, umes da "dotaknes"!:) Sto se euforije tice, i ja sam negde u sredini...divni predlozi kombinacija, btw, sve bih nosila...:)

    ReplyDelete
  10. Mogla bih o ovoj temi dugo da pisem:))ali i ako se slazem sa svim sto si napisala ja ipak biram da verujem u bajke,da stvorim sebi i svojoj porodici divne praznike,jer zivot je lep i lepsi ako ga sami sebi ulepsamo.Proslo me je vreme ludila "sta obuci i gde ici",sad uzivam u okicenoj kuci,kolacicima,novogodisnjem koncertu iz Beca,dokonim danima,druzenju sa prijateljima i gledanju filmova.
    U svakom slucaju zelim ti da i dalje verujes u sebe,ali i da se prepustis onoj lepsoj strani praznika.Zelim ti jednu dobru godinu koju ces samo po lepom pamtiti!

    ReplyDelete
  11. love those mary jane shoes!!

    natalie
    http://lucyandtherunaways.blogspot.com

    ReplyDelete
  12. zivot je to, obojen veselim i tamnim bojama.. moramo pamtiti lepe trenutke :)

    ReplyDelete

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...